24. 'Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!'

Za svoje stoto putovanje izvan Vatikana papa Ivan Pavao II. odabrao je Hrvatsku. Mogao je mirne duše reći: "Dragi moji Hrvati, jako vas volim. Mislio sam vam opet doći no nisam za putovanje jer me strašno boli svaki pokret!" I mahnuti nam iz udobnosti svojih odaja. Nije tako učinio!

Hrvatska ga je otvorena srca dočekala i treći put. Pod geslom 'Obitelj – put Crkve i naroda' od 5.do 9.lipnja 2003. posjetio je Rijeku, Dubrovnik. Đakovo, Osijek i Zadar.

U Dubrovniku proglašava blaženom Mariju Propetog Isusa Petković. Poziva hrvatske žene da budu svjesne svoga uzvišenoga poziva supruge i majke te im poručuje da je njihova nazočnost prijeko potrebna u obitelji, društvu i crkvenoj zajednici. U Đakovu na glavu stavlja šokački šešir. Tijekom propovijedi u Čepinu odaje priznanje svima koji žive od zemlje. Rođendan Crkve, Duhove, proslavlja u Rijeci uz ohrabrujuće riječi obiteljima i poruku Hrvatima. "Budite narod nade!".

Posebno je dirljiv njegov govor na zadarskom forumu. „Hvala tebi, ljubljen puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se tvojih patnji uzrokovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojem licu i što se održavaju na tvome životu i blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. Poznata mi je međutim tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi mladeži Hrvatske! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi, zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!“

Ne zaboravimo te riječi!

Reče mi jednom prilikom poljski svećenik. "Vi Hrvati niste svjesni koliko vas je Ivan Pavao II. ljubio. Mi smo očekivali da će na svoje stoto putovanje doći po deseti put k nama i tako se oprostiti od svoje domovine. No, on je odabrao Hrvatsku!"

Sjećam se svog prvog susreta s njim, tamo negdje u svibnju 1995. "Sveti Oče, hvala Vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku i hrvatski narod. Neka Bog blagoslovi Vas i Vašu domovinu Poljsku!" Podigao je pogled i jasno, zahvalno rekao: "Hvala lijepa!"

Više ne mora podizati pogled. Već ga, vjerujem, spušta s nebeskih visina. Na 'dragu zemlju Hrvatsku i ljubljeni hrvatski puk.'

                                                                                         Domagoj Pejić

Poziv na zahvalno hodočašće 

1. Čuvaj uspomenu, kraljevski grade

"I, gdje je u Hrvatskoj podignut najveći spomenik poljskom papi? U srcu hrvatskog čovjeka, u srcu hrvatskog vjernika. Na tom spomeniku piše: 'Ivane Pavle II, voljeli smo te! Ivane Pavle II, još uvijek te volimo! Ivane Pavle II., uvijek ćemo te voljeti!"

Završne su to rečenice moga izlaganja održanog 9.listopada 2017. na Sveučilištu Ivana Pavla II. u Krakowu tijekom međunarodne konferencije naslovljene 'Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio.' Na taj skup podsjetila me SMS poruka kolege Ivana Ugrina, splitskog novinara i publiciste: "Mi, splitski Poljaci, okupit ćemo se na prigodnom druženju povodom godišnjice krakovskog simpozija. Ako odgovara i vama iz Zagreba, dobrodošli ste".

Zar je već prošla godina!? Pred očima su mi se pojavila draga lica – kako ih je Ivan simpatično nazvao – 'splitskih Poljaka', tj sudionika simpozija na čijim osobnim iskaznicama stoji splitska adresa; dr. Jadranke Garmaz, dr. Angeline Gašpar, dr. Gine Šparada, dr. don Josipa Mužića, spomenutog Ivana Ugrina te proslavljenog reprezentativca Stipe Pletikose. Zagrebačku ekipu (kako bi Ivan rekao 'zagrebačke Poljake'), uz mene, činili su dr. don Ivan Bodrožić, isusovac Božidar Nagy, dr.Miroslav Akmadža te Ivana Čogelja. Bili su s nama i predstavnici gradskih i županijskih vlasti Zagreba i Splita.

Vratila me Ivanova poruka u tih nekoliko sretnih dana provedenih u kraljevskom gradu koji – kako kaže jedna pjesma – 'čuva dodir Lolekovih očiju' i kojeg je  Ivan Pavao II. nazivao 'svojim gradom, gradom svoga života'. Obilazak Krakowa, susret i misa s kardinalom Dziwiszem (koji je potvrdio da je sveti papa Hrvate nosio u srcu), simpozij na Sveučilištu, večera kod gradonačelnika, svečani koncert Sinfoniette Cracovie u gradskom poglavarstvu (pod ravnanjem Mladena Tarbuka) te još puno toga ostalo je pohranjeno u jednom kutku srca u kojem se čuvaju samo lijepi doživljaji i drage osobe. Među tim osobama je svakako i taj dobri duh i organizator cijelog događanja počasni konzul Republike Hrvatske u Krakowu gospodin Pawel Wlodarczyk.

Poseban doživljaj bilo je gledanje utakmice Ukrajina – Hrvatska u društvu Stipe Pletikose u Irish Pubu smještenom tik do središnjeg gradskog trga. Drag je bio i moj kratki bijeg na obalu Wisle u muzej u Tynieckoj 10. Godilo je i razgledavanje četvrti Debniki nakon što me je dr. Bodrožić zamolio da mu budem vodič i pokažem dio Krakowa po mome izboru. Jer, zrakoplov polijeće poslije podne pa treba pametno iskoristiti vrijeme.

Treba li reći da je ovaj događaj upotpunio smještaj u hotelu 'Royal' (podno Wawela) koji je nadoknadio sve one (polu)gladne dane kada sam tumarao hladnim Krakowom pišući 'Dom pokraj Wisle' ili snimajući 'Karolu s ljubavlju'. Tako to biva kad je pokroviteljica simpozija predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović.

Hvala ti, grade Karola Wojtyle! Hvala ti što si me i šesti put proveo Tynieckom, Grodzkom, Karmelickom ili nekom drugom ulicom. I da znaš da je netko dobro rekao 'Što bi ti bio bez Ivana Pavla II. I tko bi bio Ivan Pavao II.bez tebe?' Čuvaj, grade, uspomenu na toga čovjeka koji te je neizmjerno volio. A mi ostali probat ćemo ti pomoći u tome. I pričati o tebi. I obnoviti sjaćanje na tebe. Za početak, na susretu u nekoj konobi blizu Splita.

A što sam odgovorio na SMS poruku s početka priče? "Naravno, Ivane, stižem!"

                                                                                                 Domagoj Pejić