34. „Zazovite Božji blagoslov na našu Crkvu, hrvatski narod i dragu nam Domovinu!”

Početkom studenog 2003.održano je zahvalno hodočašće Hrvata katolika papi Ivanu Pavlu II. Naime, onoga dana kada je Ivan Pavao II. napustio zadarsku zračnu luku i završio svoj treći pohod Hrvatskoj hrvatski biskupi u Zadru su održali svoju izvanrednu sjednicu. S tog su zasjedanja pozvali vjernike na prvo nacionalno hodočašće u Vječni grad od osnutka samostalne i neovisne države Hrvatske.

„Ovo mnoštvo vjernika katolika Hrvata zajedno s biskupima, svećenicima i redovnicima, kliče od radosti. Ujedno želi izraziti beskrajnu zahvalnost Vama, Sveti Oče, za ljubav koju ste nam na mnogo načina iskazali tijekom ovih 25 godina Vašega blagoslovljenoga pontifikata”. Rekao je to u pozdravnom govoru zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić tog 8. studenog 2003. u dvorani Pavla VI.

„Ponizno i odano Vas molimo da ponovno zazovete Božji blagoslov na sve nas, našu Crkvu, hrvatski narod i na dragu nam Domovinu. Neka taj blagoslov bude zalog Božjih milosti za sve izazove u nadolazećim vremenima”, zamolio je kardinal pred nekoliko tisuća Hrvata iz Domovine i svijeta.

Ivan Pavao II. počeo je ali nije mogao pročitati svoj govor. Umjesto njega učinio je to mons. Petar Rajič. Dok su ga u invalidskim kolicima izvozili iz dvorane, Ivan Pavao II. dao je znak da ga zaustave te je još jednom blagoslovio okupljene. Oduševljenju nazočnih nije bilo kraja. Bio je to (po meni) najdirljiviji dio tog nacionalnog hodočašća.

„Nitko me ne zna tako srdačno dočekati i obradovati kao što to znaju učiniti Hrvati!“, izjavio je poljski papa pred hrvatskim biskupima nedugo nakon toga susreta.

Domagoj Pejić

33. "Poput Petra prihvatiti Kristov križ"

U rano jutro svetkovine Svih Svetih, 1.studenog 1946., po rukama krakovskog nadbiskupa Adama Stefana Sapiehe za svećenika je zaređen Karol Wojtyla. Obredu ređenja, održanom u privatnoj kapelici krakovskih nadbiskupa, nazočilo je tek nekoliko rođaka i prijatelja mladog svećenika. Njegovi kolege bogoslovi zaređeni su nekoliko mjeseci kasnije. Nadbiskup Sapieha je ređenje odlučio obaviti što ranije jer je Karola sredinom studenog želio poslati na studij u Rim.

„U ležanju na podu, raširenih ruku u obliku križa, izražava se najdublji smisao svećeničke duhovnosti; poput Petra prihvatiti Kristov križ u svome životu i postati podom braći”.

Dan kasnije novi svećenik Krakovske nadbiskupije mladu misu služio je u kripti Sv. Leonarda u katedrali na Wawelu s nakanom za pokoj duša svoje majke, brata i oca. Kroz obred ga je vodio vlč. Kazimirz Figlewicz, svojevremeno kateheta malom Karolu u Wadowicama. Kod oltara je posluživao Karolov prijatelj Mieczyslaw Malinski. Uz subraću svećenike u misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko osoba, među kojima je bila i Maria Wiadrowska, njegova teta (majčina sestra), ujedno i krsna kuma. Njegov veliki prijatelj i duhovnik Jan Tyranowski nije mogao nazočiti tom događaju jer je bio teško bolestan.

Okružen grobovima poljskih kraljeva želio je izraziti posebnu duhovnu povezanost sa svim velikanima koji počivaju u podnožju drevne katedrale. Karol Wojtyla posebno je bio vezan uz taj velebni spomenik bremenite povijesti poljskog naroda. Od svog dolaska u Krakow stalno ju je posjećivao i u njoj pronalazio mirno mjesto za molitvu. Nije se od nje odvojio ni u vremenu nacističke okupacije; često je asistirao nadbiskupu Sapiehi.

„Tko posjeti krakovsku katedralu nalazi se licem u lice s poviješću poljskog naroda” (Ivan Pavao II.)

                                                                                                            Domagoj Pejić