33. "Poput Petra prihvatiti Kristov križ"

U rano jutro svetkovine Svih Svetih, 1.studenog 1946., po rukama krakovskog nadbiskupa Adama Stefana Sapiehe za svećenika je zaređen Karol Wojtyla. Obredu ređenja, održanom u privatnoj kapelici krakovskih nadbiskupa, nazočilo je tek nekoliko rođaka i prijatelja mladog svećenika. Njegovi kolege bogoslovi zaređeni su nekoliko mjeseci kasnije. Nadbiskup Sapieha je ređenje odlučio obaviti što ranije jer je Karola sredinom studenog želio poslati na studij u Rim.

„U ležanju na podu, raširenih ruku u obliku križa, izražava se najdublji smisao svećeničke duhovnosti; poput Petra prihvatiti Kristov križ u svome životu i postati podom braći”.

Dan kasnije novi svećenik Krakovske nadbiskupije mladu misu služio je u kripti Sv. Leonarda u katedrali na Wawelu s nakanom za pokoj duša svoje majke, brata i oca. Kroz obred ga je vodio vlč. Kazimirz Figlewicz, svojevremeno kateheta malom Karolu u Wadowicama. Kod oltara je posluživao Karolov prijatelj Mieczyslaw Malinski. Uz subraću svećenike u misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko osoba, među kojima je bila i Maria Wiadrowska, njegova teta (majčina sestra), ujedno i krsna kuma. Njegov veliki prijatelj i duhovnik Jan Tyranowski nije mogao nazočiti tom događaju jer je bio teško bolestan.

Okružen grobovima poljskih kraljeva želio je izraziti posebnu duhovnu povezanost sa svim velikanima koji počivaju u podnožju drevne katedrale. Karol Wojtyla posebno je bio vezan uz taj velebni spomenik bremenite povijesti poljskog naroda. Od svog dolaska u Krakow stalno ju je posjećivao i u njoj pronalazio mirno mjesto za molitvu. Nije se od nje odvojio ni u vremenu nacističke okupacije; često je asistirao nadbiskupu Sapiehi.

„Tko posjeti krakovsku katedralu nalazi se licem u lice s poviješću poljskog naroda” (Ivan Pavao II.)

                                                                                                            Domagoj Pejić

30. "Zašto ne ja!?"

 Svanula je nedjelja, 6.kolovoza 1944. godine, blagdan Preobraženja Gospodnjeg, 'Crna nedjelja', kako su je poslije prozvali Poljaci. U strahu od ustanka u Krakowu, nacisti pokreću veliku akciju hapšenja. Provaljuju u stanove, ulaze u dvorišta i kuće. Toga je dana uhićeno nekoliko tisuća krakovskih muškaraca.

Zvuk vojničkih čizama i glasova odzvanjao je i u jednoj kući uz rijeku Wislu, u naselju Debniki, u Tynieckoj ulici na broju 10. U podrumskom stanu nalazili su se mladi Karol Wojtyla, radnik u tvornici sode i tajni student teologije te Mieczyslaw Kotlarczyk, Karolov prijatelj iz Wadowica i suosnivač Rapsodijskog kazališta. Vani, u grmlju, čučala je Myeczyslawowa supruga, koja je spomenutu dvojicu nešto ranije preklinjala da se sakriju negdje u prostranom dvorištu.

Dvojica prijatelja prestrašeni su čekali da se progonitelji spuste niz stepenice i provale u taj mali i vlažni podrumski stan. No, začudo, nakon što su vojnici pretražili prostorije u prizemlju u podrum nisu ulazili. Napustili su dvorište. Kad je gospođa Kotlarczyk ušla u stan zatekla je Karola kako moli na koljenima. Njen suprug je blijed i nepomičan sjedio za stolom.

Bio je to pretposljednji dan koji je mladi Karol proveo u stanu u kojeg je doselio s ocem još krajem ljeta 1938. godine, nakon mature u Wadowicama i upisa polonistike na Jagelonskom sveučilištu.

Naime, saznavši za raciju nadbiskup Adam Stefan Sapieha odmah je poslao jednog svećenika da potraži Karola i prenese mu poruku da hitno dođe u nadbiskupski dvor. Kada je mladi Wojtyla, pored brojnih vojnih patrola, uspio doći do dvora rečeno mu je da obuče svećeničku reverendu. U slučaju da Gestapo zaustavi mladića nadbiskup Sapieha je bio spreman potvrditi da je to - njegov tajnik. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata samo je u logor Dachau odvedeno tri tisuće svećenika.

"Svakoga sam dana mogao biti odveden u logor; iz kuće, kamenoloma ili tvornice, pokupljen s ulice. Često sam se pitao; toliko mojih vršnjaka je nestajalo, a zašto ne ja!?", kazao je Ivan Pavao II. u lipnju 1987. godine, prilikom trećeg posjeta Poljskoj.

Domagoj Pejić

9. 'Nepokolebivi knez'

Kao bogoslov, Karol Wojtyla živio je uz krakovskog nadbiskupa Adama Stefana Sapiehu. Nazivao ga je 'nepokolebivim knezom' zbog njegovog plemićkog podrijetla i hrabrog držanja u izuzetno teškim vremenima za poljski narod.

Sapeha je rođen u aristokratskoj obitelji. Uz brojne životne pogodnosti koje su mu se nudile ipak je odabrao svećeničko zvanje. Nije bio istaknuti teolog ni karizmatični govornik ali je bio izvrstan organizator. Skroman, samozatajan, suosjećajan i ljubazan, nadasve samosvjestan, u određenim situacijama izuzetno tvrdoglav i nepopustljiv. Tijekom pontifikata Pija XI. nije mu dodijeljen kardinalski šešir kao što je to učinjeno dvojici njegovih prethodnika. Naime Achille Ratti, budući papa Pio XI., nakon Prvog svjetskog rata kao nuncij je djelovao u Poljskoj i tu su se sukobile dvije jake osobnosti – Ratti i Sapieha.

Uoči Drugog svjetskog rata nadbiskup Sapieha napisao je pismo papi u kojem je zbog navršenih godina zatražio umirovljenje. No, Pio XI. umire prije nego što pismo stiže u Vatikan. Tako Sapieha i dalje ostaje na stolici krakovskih nadbiskupa te postaje oslonac poljskom narodu tijekom nacističke strahovlade. Njegova veličina posebno se pokazala jer je neumorno branio prava svakog čovjeka. Pogotovo se zalagao za progonjene Židove.

Jednom je prilikom na večeru primio nacističkog guvernera Hansa Franka nakon što je ovaj to uporno zahtijevao. Gostu je poslužen stari kruh, pekmez od šećerne repe i cikle te imitacija kave. Mons.Sapieha pojasnio je da je to jedino što se na bonove moglo nabaviti u Krakowu. Dodao je da nije mogao riskirati da netko od njegovih podređenih bude uhićen tražeći bolju hranu na crnom tržištu. Frank više nije inzistirao na sličnom druženju.

Od dvojice muškaraca koji su sjedili za stolom jedan je osuđen i pogubljen vješanjem u listopadu 1946.godine. Drugi je osam mjeseci ranije kreiran u kardinala. Po povratku iz Rima dočekali su ga bogoslovi i na rukama odnijeli do bazilike Mariacka. Dok je Sapieha bio živ komunisti se nisu usudili ući u krakovsku kuriju i hapsiti svećenike. Učinili su to nakon njegove smrti 23.srpnja 1951.godine. Procjenjuje se da je ovog, kako su ga još nazivali, nekrunjenog kralja Poljske na vječni počinak ispratilo 100 tisuća njegovih sunarodnjaka.

Mladom Karolu ovaj je niski čovjek čelične volje bio pedagog i duhovni otac. Prvi put su se sreli kada je nadbiskup posjetio Wadowice. Gimnazijalac Karol izrekao mu je dobrodošlicu. Nakon pozdravnog govora nadbiskup je pitao za što će se taj mladić odlučiti nakon mature. „Upisat će poljsku filologiju“, odgovorio je vjeroučitelj. „Šteta što se nije odlučio za teologiju“, uzvratio je visoki gost ne sluteći da će kroz koju godinu njih dvojica živjeti pod istim krovom.

Za vrijeme studija bogoslov Wojtyla zamolio je svog nadbiskupa da mu dopusti napuštanje sjemeništa i prelazak među karmelićanske redovnike. Sapieha mu je kratko odgovorio: "Najprije završi ono što si započeo".

                                                                                              Domagoj Pejić

5. 'Zaustavite Wojtylu'

Karol Wojtyla za svećenika je zaređen 1. studenog 1946. godine, u rano jutro svetkovine Svih svetih, po rukama nadbiskupa Adama Stefana Sapiehe. Obredu ređenja, održanom u privatnoj kapelici krakovskih nadbiskupa, nazočilo je nekoliko rođaka i prijatelja mladog svećenika. Svoju prvu misu slavio je sutradan, na Dušni dan, u kripti Svetog Leonarda u katedrali na krakovskom brežuljku Wawel. Okružen grobovima poljskih kraljeva želio je izraziti posebnu duhovnu povezanost sa svim velikanima koji počivaju u podnožju drevne katedrale.

Zbog brzog napretka u službi, ali i omiljenosti među vjernicima, mladi svećenik je od samog početka bio zanimljiv komunističkim tajnim službama. Od 1949. godine stavljen je pod stalni nadzor. Pogotovo je sustavno praćen od 1964. godine kada je postao nadbiskup.

U siječnju 1978. godine poljske tajne službe sastavile su dokument u kojem je razrađen plan kako zaustaviti krakovskog nadbiskupa Wojtylu i moguće mu dodjeljivanje naslova primasa Poljske jednog dana kada umre kardinal Stefan Wyszynski. Između ostaloga, Wojtylu se željelo izolirati i oslabiti njegov ogroman utjecaj u intelektualnim krugovima te poduprijeti proces osamostaljenja biskupija Katowice i Przemysl od krakovske nadbiskupije.

Željeli su ga zavaditi i s primasom Stefanom Wyszynskim. Karol Wojtyla gajio je prema kardinalu Wyszynskom veliko poštovanje i odanost, što je i javno pokazivao. Bio je uz njega na svim velikim slavljima, ali uvijek u pozadini, u drugom planu. Nakon što ih nisu uspjeli zavaditi, komunisti su promijenili taktiku. Kardinal Wyszynski tri je godine proveo u zatvoru u koji je otišao samo sa svojim časoslovom. „Siromašan sam došao, siromašan i odlazim“, kazao je prije odlaska u tamnicu. I odjednom je Wyszynski, do prije nekoliko godina prozivan narodnim neprijateljem, prema komunističkoj taktici proglašen zaštitnikom nacionalnih interesa. Nadbiskup Wojtyla optužen je da je internacionalac s malo sluha i razumijevanja za stanje u Poljskoj.

Čudno, ali istinito; komunistička partija Poljske također je zaslužna što je za novog papu izabran njihov zemljak. Naime, poljski partijski dužnosnici davali su svoj pristanak i odobravali kandidate koji su trebali biti ređeni za nadbiskupa. Tadašnji partijski sekretar Zenon Kliszko odbio je sve kandidate koje je primas Wyszynski predložio za nasljednika krakovskog nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Vlasti su odobrile mladog biskupa Wojtylu jer su u njemu – vjerojatno - vidjele čovjeka dijaloga, zainteresiranog za znanost, kulturu i umjetnost koji vjernicima govori o ljubavi i molitvi. Možda je i njegova mladost bila presudna jer su mislili da će njime lako manipulirati i suprotstaviti ga čvrstom i nepopustljivom Wyszynskom.

No, bolji poznavatelji Karola Wojtyle mogli su naslutiti da s njim nije moguće manipulirati. Bio je čovjek jasne vizije, pošten i izuzetno uporan u svemu što je činio. Ponizan, ali s bljeskom u očima, branio je ljudska i vjerska prava i slobode svake osobe te jasnim glasom propovijedao Evanđelje.

"Mnoge nevolje ima pravednik ali ga Gospodin izbavlja" (Ps 34)

                                                                                              Domagoj Pejić

x