U rano jutro svetkovine Svih Svetih, 1.studenog 1946., po rukama krakovskog nadbiskupa Adama Stefana Sapiehe za svećenika je zaređen Karol Wojtyla. Obredu ređenja, održanom u privatnoj kapelici krakovskih nadbiskupa, nazočilo je tek nekoliko rođaka i prijatelja mladog svećenika. Njegovi kolege bogoslovi zaređeni su nekoliko mjeseci kasnije. Nadbiskup Sapieha je ređenje odlučio obaviti što ranije jer je Karola sredinom studenog želio poslati na studij u Rim.
„U
ležanju na podu, raširenih ruku u obliku križa, izražava se
najdublji smisao svećeničke duhovnosti; poput Petra prihvatiti
Kristov križ u svome životu i postati podom braći”.
Dan
kasnije novi svećenik Krakovske nadbiskupije mladu misu služio je u
kripti Sv. Leonarda u katedrali na Wawelu s nakanom za pokoj duša
svoje majke, brata i oca. Kroz obred ga je vodio vlč. Kazimirz
Figlewicz, svojevremeno kateheta malom Karolu u Wadowicama. Kod
oltara je posluživao Karolov prijatelj Mieczyslaw Malinski. Uz
subraću svećenike u misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko osoba,
među kojima je bila i Maria Wiadrowska, njegova teta (majčina
sestra), ujedno i krsna kuma. Njegov veliki prijatelj i duhovnik Jan
Tyranowski nije mogao nazočiti tom događaju jer je bio teško
bolestan.
Okružen
grobovima poljskih kraljeva želio je izraziti posebnu duhovnu
povezanost sa svim velikanima koji počivaju u podnožju drevne
katedrale. Karol Wojtyla posebno je bio vezan uz taj velebni spomenik
bremenite povijesti poljskog naroda. Od svog dolaska u Krakow stalno
ju je posjećivao i u njoj pronalazio mirno mjesto za molitvu. Nije
se od nje odvojio ni u vremenu nacističke okupacije; često je
asistirao nadbiskupu Sapiehi.
„Tko posjeti krakovsku katedralu nalazi se licem u lice s poviješću poljskog naroda” (Ivan Pavao II.)
Domagoj Pejić
