"Vaša zemlja od vas očekuje značajan doprinos!"

 

Drugo hodočašće Ivana Pavla II. u Hrvatsku održano je od 2-4.listopada 1998. pod geslom 'Bit ćete mi svjedoci'. Bilo je to 84. Papino putovanje izvan Italije, tijekom kojeg je Crkvi u Hrvata darovao novoga blaženika, kardinala Alojzija Stepinca. „Svaki građanin, a navlastito vjernik, ima točno određenu odgovornost za svoju domovinu. Vaša zemlja od vas očekuje značajan doprinos na raznim područjima društvenoga života, gospodarstva, politike, kulture. Njezina će budućnost biti bolja u onoj mjeri u kojoj se svatko od vas bude znao zauzeti za poboljšanje samoga sebe“, poručio je Papa po dolasku u Zagreb.

U propovijedi na misi u Mariji Bistrici, 3. listopada, nakon što je kardinala Stepinca proglasio blaženim, nazvao ga je svojevrsnim kompasom hrvatskom narodu zbog njegove vjere u Boga, poštivanja čovjeka, ljubavi prema svima sve do praštanja te zbog jedinstva s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. „Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju, negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi“, kazao je Ivan Pavao II.

Na tom je hodočašću povezao hrvatski sjever i jug. Split je dočekao Svetoga Oca na Žnjanu, uz dobrodošlicu crkvenih zvona i brodskih sirena. Na najvećem skupu u povijesti toga kraja pola milijuna ljudi dočekalo je Petrova nasljednika. Uz splitsku obalu usidrilo se oko 400 brodica. Misu je pjevanjem pratio zbor od 2100 pjevača. Unatoč vremenskim prognozama koje su najavljivale kišu i vjetar, cijeli je dan bilo sunčano i mirno. Nakon mise Papa je pohodio Gospino prasvetište u Solinu u kojem se susreo s mladima. Scena s toga susreta nikada neće biti zaboravljena; Papa je s okupljenima pjevao 'Zdravo, Djevo'. Kao da mu je bilo teško odvojiti se od Gospinog otoka. Nešto poslije 20 sati zrakoplov 'Croatia airlinesa' poletio je prema Vatikanu.

                                                                                                    Domagoj Pejić

36. "Zovi me Lolek, kao i prije"

 

Upoznali su se kao djeca na gradskoj tržnici u Wadowicama. Karol Wojtyla, sin vojnog časnika, i Jerzy Kluger, sin uglednog odvjetnika, gradskog vijećnika i predsjednika lokalne Židovske zajednice. Pohađali su istu osnovnu školu i istu gimnaziju, posjećivali se u obiteljima i puno vremena provodili u bavljenju sportskim aktivnostima.

Nakon mature životni putevi im se razdvajaju. Karol počinje studirati u Krakowu, Jerzy u Warszawi. Početkom Drugog svjetskog rata Jerzy bježi na istok gdje je uhićen i odveden u sovjetski radni logor. Majka i sestra, koje su ostale u Wadowicama, stradavaju u Auschwitzu. Dvojica prijatelja gube svaki kontakt.

Jerzy ratuje na strani saveznika, u tzv. Andersovoj brigadi, među ostalim i u slavnoj bitci kod Monte Cassina. Studira u Engleskoj i ženi Irenu, katolkinju iz Irske. Žive u Rimu i krste svoje dvije kćeri. A onda Jerzy čita o poljskom nadbiskupu Wojtyli koji sudjeluje na Drugom vatikanskom saboru. Odlazi u poljski institut u Rimu, ostavlja poruku i svoj broj. "Ako taj Wojtyla i je moj prijatelj iz djetinjstva, sigurno se neće javiti", razmišlja.

Istog dana zazvonio mu je telefon. "Jesam li dobio Jerzya Klugera?", čuo je Wojtylin glas.

Susreli su se iste večeri, nakon 25 godina. Kad se Jerzy nadbiskupu obratio s 'Ekselencijo' ovaj mu je rekao "Zovi me Lolek, kao i uvijek". I nakon Wojtylinog izbora za papu nastavili su se viđati i surađivati u vezi poboljšanja katoličko – židovskih odnosa. "Da nas je Karol volio dokazuje činjenica da je krstio našu unuku, pričestio je i vjenčao", posvjedočila je jednom prigodom gospođa Kluger.

A onda je najavljeno da će u Wadowicama, na mjestu u ratu srušene sinagoge, biti postavljena spomen ploča. U znak solidarnosti i duhovne povezanosti s tim događajem Ivan Pavao II.je napisao osobno pismo koje je u Wadowice ponio upravo Jerzy Kluger. I u grad svoga djetinjstva i mladosti kročio nakon punih 50 godina.

                                                                                                        Domagoj Pejić