19. 'Pamtiš li, rijeko..?'

Dan je sunčan i topao pa sjedam na klupu na nasipu i pozdravljam tu najdužu poljsku rijeku „Evo me opet i baš me zanima sjećaš li me se uopće?“ A ona, svjesna svoje veličine i moje malenosti, protječe sporo i nekako lijeno, potpuno nezainteresirano. Mogao bih ju zamoliti da mi priča o povijesti ove zemlje i grada, ove ulice i kuće koja mi je tu, preko ceste, nadohvat ruke.

Pitati je sjeća li se kolovoza 1938. godine i dvojice došljaka koji su sa skromnom prtljagom stigli iz Wadowica i uselili u vlažan podrumski stan. Sjeća li se sirena nad ovim gradom tog 1.rujna godine Gospodnje 1939., zvuka avionskih bombi i protuzračne obrane. I jednog mladića koji, tog prvog petka u mjesecu, od katedrale na Wawelu neprestano trči i ulijeće u podrumski stan zabrinut za oca.

Mogu je pitati pamti li mladog studenta koji ujutro izlazi iz dvorišta žureći na fakultet. Ili da mi priča o istom tom mladiću koji iz dvorišta izlazi godinu kasnije, odjeven u istrošeno radničko odijelo i, umjesto desno prema centru grada, u drvenim klompama odlazi lijevo prema Szwedskoj ulici kojom će pohitati prema kamenolomu. Vjerujem da moja prijateljica rijeka pamti i gospodina Karola koji se u ratnom vremenu iz grada vraća s vrećicom krumpira, u to vrijeme glavnom namirnicom siromašnih Krakovljana, i razmišlja u koje vrijeme početi pripremati skromni objed. Da bude topao kad se umorni i gladni sin vrati s posla.

Sjeća se ova rijeka, siguran sam, i 18.veljače 1941.godine kada se mladi Wojtyla zajedno s prijateljicom Marijom Kydrynski, sestrom svog velikog prijatelja Juliusza, vraćao u stan noseći večeru za oca koju je pripremila gospođa Kydrynski. Sjeća se Wisla, vjerujem, i da je nakon nekoliko minuta uspaničen istrčao van i otrčao prema crkvi. I pretpostavljam da je znala i imala sućuti prema mladiću koji je toga predvečerja shvatio da je, izgubivši još jednog člana obitelji, ostao sam na svijetu. I da je te noći plakao bespomoćan i utučen klečeći uz odar mrtvog oca.

                                              Domagoj Pejić (iz knjige 'Rođen sam u Wadowicama)

Poziv na zahvalno hodočašće

18. 'Molite za mene sada i poslije moje smrti'

“Nemojte me ostavljati sama. Molite za mene u svim marijanskim svetištima i svugdje. Pomozite mi! Neka ovaj Papa, koji je od vaše krvi i srce ima poput vaših srdaca, dobro služi Crkvi i svijetu”.

Te riječi papa Ivan Pavao II. uputio je vjernicima 7. lipnja 1979. godine u marijanskom svetištu Kalwaria Zebrzydowska prilikom prvog pastoralnog pohoda Poljskoj. Tijekom svoga nešto više od dva i pol desetljeća dugog pontifikata bezbroj puta je ponavljao istu molbu."Sve vas zajedno i svakog pojedinog molim da nastavite upućivati prošnje da mi Svemogući Bog pomogne vjerno ostvarivati poslanje koje mi je povjerio", kazao je, između ostaloga, na svoj 83. rođendan.

Nije samo molio već se je i zahvalno spominjao svih onih koji su ujedinili srca i prošnje za njegovu službu i život. Tri mjeseca nakon atentata, na svetkovinu Velike Gospe, tisuće i tisuće vjernika dolaze na Trg sv.Petra da ponovno budu uz voljenog papu. “Teško mi je o tom događaju ne misliti bez uzbuđenja, bez duboke zahvalnosti svima. Zahvalnosti onima koji su se 13. svibnja sabrali na molitvu. Zahvalnosti onima koji su na njoj ustrajali cijelo ovo vrijeme”, kazao je. Tom prilikom nije propustio istaknuti i slijedeće: “Posebice sam bliz dvjema osobama koje su sa mnom ranjene. Molim i za brata koji me ranio i kojemu iskreno opraštam".

"Dužnik sam onima koji su izravno spašavali moj život i pomagali mi vratiti zdravlje; profesorima i liječnicima, sestrama njegovateljicama i svjetovnom osoblju u poliklinici Gemelli. Istodobno sam dužnik svima koji su me okružili valom molitve po cijelom svijetu. Dužnik sam!"

Euharistija koju je u kolovozu 2003. slavio u marijanskom svetištu s početka priče bila je i posljednja koju je slavio u svojoj domovini. Povjerivši Crkvu u Poljskoj Blaženoj Djevici Mariji te pozvavši sunarodnjake da održe vjernost Kristu, križu, Crkvi i njezinim pastirima u molitvi na kraju mise ponovno je zavapio: "Molim vas, budite sa mnom! Molite za mene danas i poslije moje smrti!”

                                                                                                          Domagoj Pejić

Poziv na zahvalno hodočašće