Za
svoje stoto putovanje izvan Vatikana papa Ivan Pavao II. odabrao je Hrvatsku.
Mogao je mirne duše reći: "Dragi moji Hrvati, jako vas volim. Mislio sam
vam opet doći no nisam za putovanje jer me strašno boli svaki pokret!" I
mahnuti nam iz udobnosti svojih odaja. Nije tako učinio!
Hrvatska
ga je otvorena srca dočekala i treći put. Pod geslom 'Obitelj – put Crkve i
naroda' od 5.do 9.lipnja 2003. posjetio je Rijeku, Dubrovnik. Đakovo, Osijek i
Zadar.
U
Dubrovniku proglašava blaženom Mariju Propetog Isusa Petković. Poziva hrvatske
žene da budu svjesne svoga uzvišenoga poziva supruge i majke te im poručuje da
je njihova nazočnost prijeko potrebna u obitelji, društvu i crkvenoj zajednici.
U Đakovu na
glavu stavlja šokački šešir. Tijekom propovijedi u Čepinu odaje priznanje svima
koji žive od zemlje. Rođendan Crkve, Duhove, proslavlja u Rijeci uz ohrabrujuće
riječi obiteljima i poruku Hrvatima. "Budite narod nade!".
Posebno
je dirljiv njegov govor na zadarskom forumu. „Hvala tebi, ljubljen puče
hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama
Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se tvojih patnji uzrokovanih ratom, što
su još uvijek vidljive na tvojem licu i što se održavaju na tvome životu i
blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. Poznata mi je međutim
tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje i siguran sam da će ti ustrajno
zalaganje omogućiti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi mladeži
Hrvatske! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi, zemljo Hrvatska, Bog te
blagoslovio!“
Ne
zaboravimo te riječi!
Reče
mi jednom prilikom poljski svećenik. "Vi Hrvati niste svjesni koliko vas
je Ivan Pavao II. ljubio. Mi smo očekivali da će na svoje stoto putovanje doći
po deseti put k nama i tako se oprostiti od svoje domovine. No, on je odabrao
Hrvatsku!"
Sjećam
se svog prvog susreta s njim, tamo negdje u svibnju 1995. "Sveti Oče,
hvala Vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku i hrvatski narod. Neka Bog
blagoslovi Vas i Vašu domovinu Poljsku!" Podigao je pogled i jasno,
zahvalno rekao: "Hvala lijepa!"
Više
ne mora podizati pogled. Već ga, vjerujem, spušta s nebeskih visina. Na 'dragu
zemlju Hrvatsku i ljubljeni hrvatski puk.'
Domagoj
Pejić
