Bliži se 25.obljetnica prvog pohoda pape Ivana
Pavla II. Hrvatskoj. Slika koja mi se uvijek javi kad se sjetim tog
veličanstvenog događaja je ulazak poljskoga pape u dupkom ispunjenu zagrebačku
katedralu i molitva pred grobom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija
Stepinca.
I, posebno, pozdravni govor kojeg je zagrebački
nadbiskup kardinal Franjo Kuharić uputio Ivanu Pavlu II. Točnije, kardinalove
suze koje taj zaslužni čovjek Crkve u Hrvata nije uspio sakriti (ili ipak je?)
i koje su nakratko zaustavile njegove riječi. Suze zbog neizmjerne sreće što
Svetog Oca konačno može pozdraviti na hrvatskom tlu.
Uoči papinog dolaska u Hrvatsku kardinal Kuharić
je isticao da je papa Wojtyla zadužio Hrvatsku i hrvatski narod koji mu to
nikada ne bi smio zaboraviti. Nazivao ga je anđelom mira. "I onda kada smo
bili neshvaćeni, pogaženi i potlačeni, u njemu smo imali zagovornika i
zaštitnika", govorio je.
Stoga je tog 10.rujna 1994.godine najdražeg gosta
pozdravio dušom prepunom zahvalnosti. "Blagoslovljen je ovo čas da
Vam posvjedočimo i obnovimo svoju
odanost i ljubav, da Vašoj Svetosti ponovno izjavimo svoju kušnjama provjerenu
vjernost. Mi čvrsto vjerujemo u sve one riječi kojima je Isus Krist izabrao i
ovlastio apostola Petra da u Njegovo ime upravlja vjerničkom zajednicom –
Crkvom, da je vodi putovima istine, da je vodi i čuva od napasti i
zavodljivosti svijeta, da je posebnom zaštitom Duha Svetoga povezuje u jedinstvu
vjere i ljubavi."
I nije te riječi, čini mi se, toliko uputio Ivanu
Pavlu II.koliko svima nama. Da ne zaboravimo da je vjernost Petrovu nasljedniku
dragocjena baština koju smo naslijedili od prošlih pokoljenja.
"Sveti Oče, srce nam je prepuno zahvalnosti
Trojedinom Bogu za ovaj dan koji je blagoslovljen Vašim dolaskom..."
I tu je voljeni kardinal zastao. I predahnuo, uz
dugi pljesak nazočnih u čijim su se očima, treba li to napomenuti, također
zaiskrile suze. Jer su znali da se toga dana ostvario san čovjeka koji je
nebrojeno puta ulazio u tu istu katedralu s teškim križem odgovornosti za Crkvu
u Hrvata i hrvatski narod.
Domagoj
Pejić
