Mladi
časnik Karol Wojtyla i njegova supruga Emilia nakon vjenčanja neko vrijeme žive
u Krakowu. Pojedinosti iz vojne službe poručnika Wojtyle teško je povezati zbog
zagubljenih dokumenata. Iz onih koji su ostali i pronađeni teško se može
odrediti točan redoslijed njegove vojne karijere. No, sigurno je da im se u
kolovozu 1906. rađa sin Edmund. Godine 1913. obitelj seli u Moravsku, u mjesto
Drahotuše kod gradića Hranice, u kojem gospodin Karol postaje član vojne
regrutne komisije. Slijedi premještaj u Kielc.
Godine 1919. obitelj Wojtyla useljava u stan na
drugom katu na adresi Rynek 2 (danas Koscielna 7) u malim Wadowicama. S
kuhinjskog prozora kao da su rukom mogli dodirnuti natpis 'Czas ucieka, wiecznosc cieka' (Vrijeme
leti, vječnost čeka) ispisan na zidu župne crkve.
U
kasnu jesen iste godine Emilia osjeća da
pod srcem nosi novi život. Prošla je 35. godinu, prije tri godine umrla joj je
tek rođena kći. Poznati mjesni ginekolog upozorava da je trudnoća veliki
problem; ugroženo je zdravlje majke i velika je mogućnost da se dijete ne rodi
živo. Da bi spasila sebe liječnik joj savjetuje prekid trudnoće. Život za
život!
Edmund
je u to vrijeme dječak od 13 godina. Emilija iz vlastitog iskustva zna što
znači imati točno toliko godina i ostati bez majke. Svome sinu ne želi takvu
sudbinu. U isto vrijeme dobro zna da ona nije ta koja smije oduzeti život
nerođenom djetetu. Uz pouzdanje u Boga, podršku muža te uz pomoć drugog
liječnika održava trudnoću.
I dok su tog 18.svibnja 1920. godine u župnoj
crkvi trajale svibanjske pobožnosti gospođa Emilia je u spomenutom stanu,
negdje poslije 17 sati, rodila svoje treće dijete. Mali Karol kršten je u
župnoj crkvi 20.lipnja, po rukama vojnog kapelana Franciszeka Zaka. Krsna kuma bila je njegova teta Maria
Anna Wiadrowska, majčina sestra. Maleni Karol dobio je krsno ime Jozef, po caru
Franji Josipu kojem je kao vojnik služio dječakov otac.
'Rođen sam u Wadowicama. Ime mi je Karol. Da uopće
živim trebam zahvaliti majci koja mi je život dala!'
Domagoj
Pejić
