Operacija u klinici Gemelli trajala je 5 sati i 20 minuta.
Bdjeli su visoki crkveni dužnosnici, bdjeli su i političari a bdjela je i
Crkva, ujedinjena u molitvi za svoga poglavara. Papa Wojtyla kasnije je izjavio
da se osjeća dužnikom svih onih koji su ga tih dana 'svojom molitvom vratili u
život'.
Rendgenska snimka pokazala je čudesnu putanju zrna što je
začudilo i liječnike. Metak, ispaljen s udaljenosti od samo nekoliko metara,
nije bio smrtonosan. Prošao je uz vitalne organe i napravio čudnu krivulju.
“Možda je ubojica i ciljao dobro, no Netko je bdio nad Papinim životom.”,
zapisao je kasnije mons. Dziwisz. Netko je želio ugasiti život 'biskupa
obučenog u bijelo, Papu koji je došao izdaleka'. Tko? Papa je, kažu, to saznao
od samog atentatora, ali je tajnu ponio sa sobom u grob.
Nakon oporavka,
Ivan Pavao II. početkom lipnja izlazi iz klinike Gemelli, no u nju se ponovno
vraća krajem mjeseca. A 14. kolovoza ujutro, nakon molitve i klanjanja, govori
bolesnicima u bolnici, oprašta se s liječnicima i medicinskom službom. Vraća se
u Vatikan gdje posjećuje grob apostolskog prvaka. “Posjetio sam sv. Petra da mu
zahvalim što me je ostavio na životu. Posjetio sam i grobove Pavla VI. i Ivana
Pavla I. jer je uz njih mogao stajati i treći grob“, pojasnio je kardinalima i
djelatnicima kurije.
U listopadu iste
godine na Trgu Sv.Petra papa Wojtyla izjavljuje kako je, preživjevši atentat,
postao dužnikom Presvete Djevice i Svetih zaštitnika. “U svemu što mi se toga
dana dogodilo osjetio sam neobičnu majčinsku brigu i zaštitu koja se pokazala
jačom od smrtonosnog metka.“
Tri relikvije i
danas podsjećaju na događaj koji je potresao svijet; Papin pojas probušen
metkom u svetištu u Jasnoj Gori, metak koji je postao zavjetni dar učvršćen u
kruni Majke Božje Fatimske te krvava reverenda koja je izložena u krakovskom
svetištu 'Ne bojte se'.
