4. lipnja 2019.

24. 'Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!'


Za svoje stoto putovanje izvan Vatikana papa Ivan Pavao II. odabrao je Hrvatsku. Mogao je mirne duše reći: "Dragi moji Hrvati, jako vas volim. Mislio sam vam opet doći no nisam za putovanje jer me strašno boli svaki pokret!" I mahnuti nam iz udobnosti svojih odaja. Nije tako učinio!

Hrvatska ga je otvorena srca dočekala i treći put. Pod geslom 'Obitelj – put Crkve i naroda' od 5.do 9.lipnja 2003. posjetio je Rijeku, Dubrovnik. Đakovo, Osijek i Zadar.

U Dubrovniku proglašava blaženom Mariju Propetog Isusa Petković. Poziva hrvatske žene da budu svjesne svoga uzvišenoga poziva supruge i majke te im poručuje da je njihova nazočnost prijeko potrebna u obitelji, društvu i crkvenoj zajednici. U Đakovu na glavu stavlja šokački šešir. Tijekom propovijedi u Čepinu odaje priznanje svima koji žive od zemlje. Rođendan Crkve, Duhove, proslavlja u Rijeci uz ohrabrujuće riječi obiteljima i poruku Hrvatima. "Budite narod nade!".

Posebno je dirljiv njegov govor na zadarskom forumu. „Hvala tebi, ljubljen puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se tvojih patnji uzrokovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojem licu i što se održavaju na tvome životu i blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. Poznata mi je međutim tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi mladeži Hrvatske! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi, zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!“

Ne zaboravimo te riječi!

Reče mi jednom prilikom poljski svećenik. "Vi Hrvati niste svjesni koliko vas je Ivan Pavao II. ljubio. Mi smo očekivali da će na svoje stoto putovanje doći po deseti put k nama i tako se oprostiti od svoje domovine. No, on je odabrao Hrvatsku!"

Sjećam se svog prvog susreta s njim, tamo negdje u svibnju 1995. "Sveti Oče, hvala Vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku i hrvatski narod. Neka Bog blagoslovi Vas i Vašu domovinu Poljsku!" Podigao je pogled i jasno, zahvalno rekao: "Hvala lijepa!"

Više ne mora podizati pogled. Već ga, vjerujem, spušta s nebeskih visina. Na 'dragu zemlju Hrvatsku i ljubljeni hrvatski puk.'

                                                                                         Domagoj Pejić