Kao papa Ivan Pavao II. svoj je zavičaj i rodne Wadowice
posjetio tri puta. U lipnju 1979. godine u propovijedi se, među ostalim, sjetio
prijatelja, profesora i svećenika. Slijedeći posjet bio je u kolovozu 1991.
godine. A osam godina kasnije, 16. lipnja 1999., rekao je da s poštovanjem ljubi krstionicu nad kojom je bio primljen u
zajednicu Crkve. Potom se pred razdraganim sugrađanima dirljivo prisjetio
djetinjstva i mladosti. "Moj dom je uvijek bio ovdje, iza mojih leđa, u
Koscielnoj ulici'
Ulice svoga grada Ivan Pavao II. vidio je i trinaest godina
kasnije, pri posljednjem posjetu domovini kada je, na povratku u Krakow,
helikopterom letio iznad svoga zavičaja.
Došavši nad Wadowice poželio je malo duže razgledati
panoramu rodnoga grada. Sjetio se svoje obitelji koja je iz Krakowa došla u Wadowice
1918. godine i živjela od skromne plaće gospodina Karola, vojnog časnika i
povremenih krojačkih usluga koje je susjedima pružala gospođa Emilija. U
mislima mu je bio i brat Edmund, prijatelji s kojima je igrao nogomet i bio
'Lolek vratar', nastupao u kazalištu i išao u školu.
Sa sjetom je gledao toranj župne crkve u kojoj je kršten
20. lipnja 1920. godine kada je dobio krsno ime Jozef. U istoj je crkvi, devet
godina kasnije, primio prvu pričest koja nije bila radosna jer mu je mjesec
dana ranije umrla majka. Pogledom je tražio krov škole 'Marcin Wadowita' i
pokušao odrediti gdje se nalazi slastičarna u koju je sa svojom školskom ekipom
navraćao na 'kremowke' i stoji li još uvijek kuća u kojoj je bio restoran u
kojem su on i otac ponekad večerali…
I još jedan pogled na središnji trg za koji mali Karol nije
mogao naslutiti da će jednoga dana nositi njegovo ime; doduše, ne ime Karola
Wojtyle nego Ivana Pavla II.
Helikopter je tri puta nadletio Wadowice i uputio se prema
kraljevskom gradu. Ulice su bile pune ljudi koji su oduševljeno pozdravljali
svoga sugrađana pretpostavljajući da najpoznatiji Poljak toga 19. kolovoza
2002. godine posljednji put vidi grad svoga rođenja.
