Osamnaest godina kao novinar je pratio papu na
putovanjima po svijetu. Nakon dugo vremena sreo je prijatelja... Toplo
preporučam knjigu Andreasa Englischa 'Ivan Pavao II. Tajna Karola Wojtyle' u
izdanju 'Kršćanske sadašnjosti':
Sjedili smo na njegovoj terasi. Sunce je izgaralo
iza krajolika koji izgleda kao da ga je Bog s posebnom ljubavlju uobličio
ogromnim prstima svojih ruku. Šutio je neko vrijeme a onda reče:
"Sad mi možeš reći. Kakav je uistinu Ivan
Pavao II?
"Nisam u tome baš objektivan", rekoh.
"Mislim da moraš pitati nekog drugog."
"Ne, ja uopće ne želim da budeš objektivan.
Tada si bio zagrižen papin mrzitelj. Jednostavno reci što misliš!"
"On nema ništa. Ima samo svoje prazne ruke.
Vjerovao sam da je on veličanstvo koje vlada neprozirnim vatikanskim strojem
moći ali prevario sam se. On je samo bespomoćan čovjek koji samog sebe smatra
potpuno nevažnim. A svijet stoji pred njim u čudu jer ima hrabrosti reći:
'Dolazim u ime Gospodina!' Zahvalan sam mu za ogroman dar."
"Da? Što to?"
"Nisam više sam. Osjećam da čovjek iz
Nazareta ostvaruje svoje obećanje: 'Bit ću s vama do svršetka svijeta.'
Razumiješ? Ne znam postoji li Bog ali riječi čovjeka iz Nazareta ne mogu nikada
zaboraviti."
"Misliš na mjesto iz Matejeva evanđelja?
Postao si, dakle, vjernik?"
"Vjerujem da ću se do kraja života pitati
postoji li Bog. Ne znam odgovor. Ali doživio sam, gledao sam vlastitim očima
kako je čovjek hodao svijetom i nije imao ništa osim svog sve slabijeg glasa, a
ni moskovski topovi ni kampanje protiv njega nisu ništa postigli. Ni čovjek iz
Nazareta nije imao ništa ali je promijenio svijet. Vjerujem da je papi i
čovjeku kojega je odgojio obrtnik iz Nazareta jedno zajedničko; ljudi im
vjeruju. Vjeruju da su njih dvojica za svoga Gospodina i Boga spremni dati sve
što imaju".
Domagoj
Pejić
